عن أبي هريرة رضي الله عنه أنَّه كان يَحمِل مع النبي صلى الله عليه وسلم إدَاوَة لوَضوئِه وحاجَتِه، فَبَيْنَما هو يتْبَعُه بها، فقال: «مَنْ هذا؟» فقال: أنا أبو هريرة، فقال: «ابْغِني أحجارًا أسْتَنْفِض بها، ولا تأتِني بعَظْم ولا بِرَوْثَة». فأتيتُه بأحجار أحْمِلها في طرَف ثوبي، حتى وضعتُها إلى جَنْبه، ثم انصرفتُ حتى إذا فَرَغ مشيْتُ، فقلتُ: ما بالُ العَظْم والرَّوْثَة؟ قال: «هما مِنْ طعام الجِنِّ، وإنه أتاني وَفْدُ جِنِّ نَصِيبين، ونِعْمَ الجن، فسألوني الزَّادَ، فدَعَوْتُ اللهَ لهم أن لا يَمُرُّوا بعَظْم ولا برَوْثة إلَّا وجدوا عليها طعامًا». المزيد
Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu 'anhu, da je nosio Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, posudu za abdest i pranje poslije nužde. I tako, dok ga je jednom slijedio s njom, on upita: "Ko je to?" "Ja sam Ebu Hurejre!", odgovorio je. "Daj mi kamenja kojim ću se obrisati poslije nužde; nemoj mi donositi kost niti balegu." Donio mu je kamenje u rubovima svoje odjeće i ostavio ga pored njega. Udaljio se dok on nije završio, a onda su krenuli zajedno, pa ga je upitao: "A šta je s košću i balegom?" "To dvoje je", reče Poslanik, "hrana džina. Došli su mi (jednom prilikom) izaslanici džina Nasibina - a to su dobri džini - i zatražili mi nafaku. Molio sam Allaha za njih: kada god prođu pored kosti ili balege, da nađu na tome hranu.