عن عبد الله ابن عباس رضي الله عنهما كان عمر رضي الله عنه يُدْخِلُنِي مع أَشْيَاخِ بَدْرٍ فَكَأَنَّ بَعْضَهُم وَجَدَ في نفسه، فقال: لم يُدْخِلُ هذا معنا ولنا أبناءٌ مثله؟! فقال عمر: إنه من حَيْثُ عَلِمْتُمْ! فدعاني ذاتَ يومٍ فأَدَخَلَنِي مَعَهُمْ فما رأيتُ أنه دعاني يَوْمَئِذٍ إلا لِيُرِيَهُم، قال: ما تقولون في قول الله:(إذا جاء نصر الله والفتح)، [الفتح: 1]، فقال بعضهم: أَمَرَنَا نَحْمَدُ اللهَ ونَسْتَغْفِرُهُ إذا نصرنا وفَتَحَ علينا، وسكتَ بعضُهُم فَلَمْ يَقُلْ شيئًا، فقال لي: أكذلك تقولُ يا ابنَ عباس؟ فقلت: لا، قال: فما تقول؟ قلت: هو أَجَلُ رسولِ اللهِ صلى الله عليه وسلم أَعْلَمَهُ له، قال: "إذا جاء نصر الله والفتح" وذلك علامةُ أجلِكَ، "فسبح بحمد ربك واستغفره إنه كان توابا" فقال عمر رضي الله عنه : مَا أَعْلَمُ مِنْهَا إلَّا مَا تَقُولُ. المزيد
Od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhuma, se prenosi da je rekao: “Omer, radijallahu 'anhu, me uvodio u društvo istaknutih učesnika bitke na Bedru, pa kao da se to nekima od njih nije sviđalo, pa su rekli: ‘Zašto da ovaj sjedi sa nama kad mi imamo sinova poput njega?’ Omer je odgovorio: ‘Za njega znate ko je i od koga je!’ Nakon toga me jednog dana pozvao i poveo me kod njih sa sobom. A mislim da me nije pozvao osim da im dokaže i da ih nauči, pa je upitao: ‘Šta kažete o riječima Allaha: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu?’ Neki su rekli: ‘Naređeno nam je da tražimo oprosta i zahvaljujemo Allahu kada nam pomogne i da pobjedu.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa odgovorili. Zatim je mene upitao: ‘O sine Abbasov, kažeš li i ti tako?’ Rekao sam: ‘Ne!’, pa me upitao: ‘A šta ti kažeš?’ Rekao sam: ‘To je smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je Allah tim riječima nagovijestio. Allahov govor: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’: su znak tvoje bliske smrti. ‘Ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima.’ Na to je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: ‘Iz ovih riječi, ne shvatam ništa drugo, osim ovog što si ti rekao.'"