عن عمرو بن شعيب، عن أبيه، عن جده، قال: قضى رسول الله صلى الله عليه وسلم في رجل طعن رجلًا بِقَرْنٍ في رِجْلِهِ، فقال: يا رسول الله، أَقِدْنِي، فقال له رسول الله صلى الله عليه وسلم : "لا تعجل حتى يبرأ جرحك"، قال: فأبى الرجل إلا أن يَسْتَقِيدَ، فَأَقَادَهُ رسول الله صلى الله عليه وسلم منه، قال: فَعَرَجَ المُستَقيدُ، وبَرأ المُستقادُ منه، فأتى المُستَقِيدُ إلى رسول الله صلى الله عليه وسلم ، فقال له: يا رسول الله، عَرَجْتُ، وبَرَأَ صاحبي؟ فقال له رسول الله صلى الله عليه وسلم : "ألم آمرك ألا تستقيد، حتى يبرأ جرحك؟ فعصيتني فأبعدك الله، وبطل جرحك" ثم أمر رسول الله -صلى الله عليه وسلم، بعد الرجل الذي عرج- من كان به جرحٌ أن لا يستقيد حتى تبرأ جراحته، فإذا برئت جراحته استقاد. المزيد
Amr b. Šuajb prenosi od svog oca Šuajba, a on, opet, od svog oca da je ispričao: “Za vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, neki je čovjek ubo rogom jednog čovjeka, te je Poslanik presudio da se i on ubode rogom. Prijestupnik se obratio Poslaniku: ‘Vjerovjesniče, izvrši nada mnom odmazdu!’ ‘Ne žuri s tim! Čekaj da ozdraviš!’ No, ipak, on je to od Resulullaha uporno tražio, i Poslanik je nad njime izvršio odmazdu. Onaj koji je izvršio odmazdu nije šepao, a onaj nad kime se izvršila odmazda jest šepao. Onaj koji je šepao posjetio je Poslanika i požalio mu se: ‘Vjerovjesniče, ja šepam, a on ne šepa!’ ‘Nisam li ti rekao da sačekaš ozdravljenje, pa da se tek onda nad tobom izvrši odmazda?’, upita ga Vjerovjesnik i dodade: ‘Nisi mi se pokorio, pa te Allah nije izliječio nego je dao da se rana pogorša.’ Nakon toga, Allahov je Poslanik naredio da se odmazda nipošto ne izvršava nad čovjekom koji je povrijeđen, sve dok u potpunosti ne ozdravi. Kada ozdravi, onda se odmazda izvršava.”