عن عائشة رضي الله عنها : أنَّ النَّبيَّ صلى الله عليه وسلم كَانَ إِذَا اشْتَكى الإنْسَانُ الشَّيْءَ مِنْهُ، أَوْ كَانَتْ بِهِ قَرْحَةٌ أَوْ جُرْح، قالَ النبيُّ صلى الله عليه وسلم بأُصبعِهِ هكذا - ووضع سفيان بن عيينة الراوي سبابته بالأرض ثم رفعها- وقالَ: «بِسمِ اللهِ، تُرْبَةُ أرْضِنَا، بِرِيقَةِ بَعْضِنَا، يُشْفَى بِهِ سَقِيمُنَا، بإذْنِ رَبِّنَا». المزيد
Prenosi se od Aiše, radijallahu da bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kada se neko razboli ili se povrijedi stavljao prst na zemlju i učio: „Bismillah, prašinom naše zemlje, s pljuvačkom jednog od nas, biva izliječen naš bolesnik dozvolom Gospodara našeg.“