Vjerovanje u Allahovu odredbu

26قائمة الأحاديث 2التصنيفات الفرعية

قائمة الأحاديث 26

‘Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana u vidu nutfe/kapljice,
‘Mladiću, podučit ću te nekim riječima: Čuvaj Allaha, Allah će tebe čuvati; čuvaj Allaha, imat ćeš Ga stalno ispred sebe. Kada moliš, moli Allaha; ako tražiš pomoć, traži je od Allaha
"Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah, Uzvišeni, kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah bit će zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.“
Kome Allah želi dobro, dadne mu iskušenje
O dječače, podučiću te ovim riječima: 'Čuvaj Allaha, pa će i Allah tebe čuvati. Čuvaj Allaha pa ćeš Ga uvijek pred sobom naći (tj. postupaj kako Allah želi pa kad Ga nešto zamoliš, On će ti udovoljiti). Kada moliš, moli Allaha. Kada pomoć tražiš, traži je od Allaha
Allah je odredio sudbinu svakog živog bića na pedeset hiljada godina
Mu’mina i mu’minku ne prestaju pogađati razne nedaće u njima samima, ili njihovoj djeci i imetku, sve dok im se ne izbrišu svi grijesi, tako da se susretnu sa Allahom Uzvišenim, bez ijednog grijeha
Jak vjernik je bolji i draži Allahu od slabog vjernika, a u obojici je dobro
"Kada bi dao zlata koliko brdo Uhud, Allah to od tebe ne bi prihvatio, sve dok ne povjeruješ u odredbu. Znaj da što god te zadesi, nije te moglo zaobići, i šta god da te zaobiđe, nije te moglo zadesiti. Kada bi umro bez ovog uvjerenja, bio bi stanovnik Vatre."
Pričao nam je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, a on je iskreni, onaj čija je iskrenost potvrđena: 'Zaista, stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana (kap sjemena)
'Sve je određeno, pa čak i ostavljanje i činjenje djela', ili: 'činjenje i ostavljanje djela.'
Kada Allah odredi da Njegov rob umre u nekoj zemlji, On dadne da on u toj zemlji ima neku potrebu
Reci: 'nema istinskog boga mimo Allaha', riječi sa kojima ću se zauzimati za tebe na Sudnjem danu
'Ako želiš, strpi se i dobit ćeš Džennet; a ako želiš, uputit ću dovu Allahu da te izliječi.’
Raspravljali su se Adem i Musa, pa Musa reče Ademu: - O Ademe, ti si naš otac, ogriješio si nas i tvojom zaslugom smo izbačeni iz Dženneta. A Adem mu odgovori: 'O Musa, Allah te odlikovao svojim govorom, i napisao ti Svojom rukom, zar me koriš za nešto što mi je Uzvišeni Allah predestinirao i odredio i prije nego me je stvorio za četrdeset godina? Tako je Adem nadgovorio Musaa, i tako je Adem nadgovorio Musaa.
"Od stvari na koje smo dale prisegu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, kad je u pitanju da mu nećemo biti nepokorne u dobrom, bile su: da nećemo griješiti, da se (prilikom nesreće) nećemo udarati po licu, da nećemo kukati, da sebi nećemo cijepati odjeću, niti čupati kosu.“
Prenosi se od Abdullaha b. Džafera da je kazao: „Nakon Džaferove smrti, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovoj porodici nije išao tri dana. Zatim im je otišao i rekao: 'Od danas više nemojte plakati za mojim bratom', a onda je rekao: 'Dovedite mi sinove moga brata.' Doveli su nas, a bili smo poput malih ptića. Onda je rekao: 'Zovnite mi bricu! Pošto je došao, on mu naredi te nam obrija glave.'“ (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca koji odgovara kriterijima Buharija i Muslima)
Prenosi se od Numana b. Bešira, radijallahu anhuma, da je rekao: „Jednom prilikom je Abdullah b. Revaha pao u nesvijest, pa je njegova sestra počela plakati i govoriti: 'O oslonče moj, o ovaj, o onaj', nabrajajući njegove vrline, pa je on, kad se osvijestio, rekao: „Nisi ništa rekla, a da meni nije rečeno: 'Jesi li ti doista takav!?'“
On se odrekao narikače, one koja obrije glavu ili trga svoju odjeću od tuge.'