عن عبد الله بن عمرو رضي الله عنهما : أنَّ نَفَرًا كانوا جُلوسًا بباب النبي صلى الله عليه وسلم ، فقال بعضُهم: ألم يَقُلِ اللهُ كذا وكذا؟ وقال بعضُهم: ألم يَقُلِ اللهُ كذا وكذا؟ فسمِعَ ذلك رسولُ الله صلى الله عليه وسلم ، فخرج كأنَّما فُقِئَ في وجهِه حَبُّ الرُّمَّان، فقال: «بهذا أُمِرْتُم؟ أو بهذا بُعِثْتم؟ أنْ تَضْربُوا كتابَ اللهِ بعضَه ببعض؟ إنَّما ضَلَّتِ الأُمَمُ قبلكم في مثل هذا، إنَّكم لستُم ممَّا هاهنا في شيء، انظروا الذي أُمِرتم به، فاعملوا به، والذي نُهِيتُم عنه، فانتهوا». المزيد
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, ispričao je: “Neki su ljudi sjedili ispred vrata Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, kuće, te su jedni počeli govoriti: ‘Allah je rekao to i to’, a drugi bi na to rekli: ‘Da, ali je rekao i ovako!’ Čuvši to, Poslanik izađe premnogo ljut, kao da mu je lice nar, te ih ukori: ‘Je li vam naređeno i je li vaša zadaća da kur’anske ajete suprotstavljate jedne drugima? Prijašnji su narodi nastradali upravo zbog toga što vi sad činite! Vi za tim nemate nikakve potrebe. Nego, izvršavajte vjerske naredbe, a sustežite se od vjerskih zabrana.’”