عن أنس بن مالك رضي الله عنه أن رسول الله صلى الله عليه وسلم أتَاه جبريل صلى الله عليه وسلم وهو يَلْعَب مع الغِلمان، فأخَذَه فصَرَعه، فشقَّ عن قلبه، فاستَخْرَج القلب، فاستخرج منه عَلَقة، فقال: هذا حَظُّ الشيطان منك، ثم غَسَله في طَسْت مِن ذَهَب بماء زمزم، ثم لَأَمَهُ، ثم أعاده في مكانه، وجاء الغِلْمان يَسْعَون إلى أُمِّه -يعني ظِئْرِه- فقالوا: إن محمدًا قد قُتِل، فاستَقْبَلُوه وهو مُنْتَقِعُ اللَّوْن، قال أنس: «وقد كنتُ أَرَى أثر ذلك المِخيط في صدره». المزيد
Enes, radijallahu anhu, priča: “Kad je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio dijete, jednom se prilikom igrao s djecom, te se pojavio Džibril, uzeo ga i povalio na leđa, a zatim mu izvadio srce i iz njega izvadio ugrušak. Tad je rekao: ‘Ovo je bio šejtanov udio u tvom srcu!’ Potom je njegovo srce oprao zemzem-vodom u legenu od zlata. Zatim ga je sakupio i vratio u grudi. Djeca su pobjegla Poslanikovoj dojilji i povikala: ‘Muhammed je ubijen, zaista!’ Poslanikova dojilja i još neki došli su na mjesto događaja i zatekli Poslanika blijeda. Kasnije, ponekad bih vidio šavove na Poslanikovim grudima.”