عن أبي عبد الله خباب بن الأرت رضي الله عنه قال: شكونا إلى رسول الله صلى الله عليه وسلم وهو مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً له في ظِلِّ الكعبة، فقلنا أَلاَ تَسْتَنْصِرُ لنا، ألا تدعو الله لنا؟ فقال: «قد كان من قبلكم يُؤخذ الرجل فيُحفر له في الأرض، فيُجعل فيها، ثمَّ يُؤتى بالمِنْشَارِ فيوضع على رأسه فيُجعل نصفين، ويُمشط بأمشاطِ الحديد ما دون لحمه وعظمه، ما يَصُدُّهُ ذلك عن دينه، والله لَيُتِمَّنَّ الله هذا الأمر حتى يسير الراكب من صنعاء إلى حضرموت لا يخاف إلا الله والذئب على غَنَمِه، ولكنكم تستعجلون». وفي رواية: «هو مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً، وقد لقينا من المشركين شدة». المزيد
Ebu Abdullah Habbab b. El-Erett, radijallahu 'anhu, pripovijeda: „Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, Uzvišenog, zar za nas nećeš učiti dovu?' On nam na to odgovori: 'Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu (odozgo) na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah Uzvišeni, upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadremevta nikog se ne plašeći, osim Allaha, Uzvišenog, i od vuka za svoje stado, međutim, vi to požurujete.“ A po jednom drugom rivajetu: „On je mirno ležao na svom ogrtaču pod glavom, pored svega što smo trpili od idolopoklonika."