"Allahov Poslaniče, hoću li imati nagradu ako budem trošila na izdržavanje djece Ebu Seleme? Ne mogu ih ostaviti tek tako, to su moja djeca!" "Da, imat ćeš nagradu za to što utrošiš na njih.", odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
“Moji nasljednici neće imati ni zlatnika ni srebrenjaka da podijele! Sve ono što pređe potrebe za uzdržavanje mojih supruga i trošak onih koji se brinu o muslimanima ima se dati kao milostinja.”
Od Tarika el-Muharibija prenosi se da je rekao: "Dođosmo u Medinu kad je Allahov Poslanik, s.a.v.s., držao hutbu stojeći na minberu i govoreći: 'Ruka koja daje je gornja. Započni sa onima o kojima se brineš: tvoja majka, tvoj otac, tvoja sestra, tvoj brat, a zatim bliža i bliža rodbina.'"
“Omer, radijallahu anhu, naredio je zapovjednicima vojnih jedinica da vojnike koji su u vojnom pohodu prisile na to da pošalju imetak za izdržavanje žena, ili da im daju rastavu; ako im daju rastavu, moraju im poslati onoliko imetka koliko im nisu dali.”
Novac koji potrošiš na Allahovom putu, novac koji potrošiš za oslobađanje robova, novac koji podijeliš siromasima i novac koji potrošiš na svoju porodicu; najveća je nagrada za onaj novac koji si potrošio za svoju porodicu
