قائمة الأحاديث

2,326قائمة الأحاديث

قائمة الأحاديث 2,326

„Čuvajte se od mokraće, jer je većina kazne u kaburu zbog nje.“
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, zabranio da se nakon nužde čisti balegom ili kostima, te da je rekao: "To dvoje ne čisti."
"Zabranio nam je da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu, da se peremo desnom rukom nakon nužde, da prilikom čišćenja upotrijebimo manje od tri kamenčića, i da s čistimo izmetom (balegom) ili kostima."
"Čuvajte se dva djela koja donose Allahovo prokletstvo." Rekoše: "Allahov Poslaniče, koja su to dva djela?" On reče: "Vršenje nužde po putevima kojima ljudi prolaze i po hladovinama (gdje se odmaraju)."
"Allah je milostiviji prema robovima nego ova žena prema svome djetetu."
"Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žeđ ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica Izraelićanka, skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah Uzvišeni oprosti grijehe."
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda: "Hasan, sin Alije, radijallahu anhuma, uzeo je jedanput (kao dijete) jednu hurmu od hurmi koje su date za sadaku, pa ju je stavio u usta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je vidio, te je povikao: 'Baci, ispljuj to! Zar ne znaš da mi ne jedemo sadaku!'" U drugom rivajetu stoji: "Zaista nam (Poslaniku i njegovoj porodici) nije dozvoljena sadaka!"
Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, naredio je oblizivanje prsta i posude nakon jela, i rekao: "Zaista vi ne znate u čemu je berićet." U drugom njegovom rivajetu stoji: "Ako nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka ga uzme i odstrani eventualnu nečistoću, i neka ga pojede, ne ostavljajući ga šejtanu, i neka ne briše ruke maramicom prije nego što prste obliže, jer, uistinu, on ne zna u kom dijelu hrane mu je berićet." U trećem njegovom rivajetu stoji: "Zaista šejtan prisustvuje svakom vašem poslu, pa čak i prilikom vašeg objedovanja; zato, ako nekome od vas ispadne zalogaj hrane, neka ga podigne i otkloni s njega prljavštinu ako je bila na njemu i neka ga pojede, a ne ostavlja šejtanu."
Od Ebu Bekree Nufej’a b. el-Harisa prenosi se da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, kazao: „Vrijeme se zaokružilo (teče) kao onog dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina se sastoji od dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta; tri su jedan iza drugog: zulkade, zulhidže i muharem, a četvrti je redžep, koji dolazi između džumadel-uhraa i šabana. Koji je ovo mjesec?” “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”, rekoše. Kaže Ebu Bekra: “Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda je rekao: 'Zar ovo nije zul-hidže?' 'Dakako', rekosmo. 'Koje je ovo mjesto (grad)?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: ‘Zar ovo nije poznato mjesto Meka?' 'Dakako', rekosmo. 'Koji je ovo dan?', upitao je. 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju', rekosmo. Zašutio je tako da smo pomislili kako će ga nazvati drugim imenom, a onda rekao: 'Zar ovo nije dan klanja kurbana?' 'Dakako', rekosmo. On tada reče: 'Doista su vaši životi i imeci i vaša čast vama zabranjeni (sveti), kao što vam je zabranjen (svet) ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem mjesecu. Srest ćete svoga Gospodara, pa će vas pitati o vašim djelima. Nemojte se poslije mene vratiti u nevjerstvo ubijajući jedni druge. Neka prisutni saopći odsutnome, možda će neko kome se ovo saopći biti razboritiji i bolje to shvatiti od onoga koji to čuje.' Zatim je kazao: 'Jesam li saopćio, jesam li saopćio?!' Kazali smo: 'Svakako.' A on reče: 'Allahu, budi svjedok ovome.'“
Ebu Hurejra, prenosi da su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem u noći Uznesenja na nebesa donesene dvije posude. U jednoj posudi je bilo vino, a u drugoj mlijeko. Poslanik je uzeo mlijeko, pa je Džibril kazao: “Izabrao si prirodnu vjeru. Da si kojim slučajem posegnuo za vinom, tvoj bi umet skrenuo s Pravog puta.“
"Ja znam čovjeka koji će zadnji izaći iz Džehennema i zadnji ući u Džennet. Iz vatre će izaći pužući i Allah će mu reći: 'Idi, i uđi u Džennet!' Kada ode, pričinit će mu se da je pun, vratit će se i reći: 'Gospodaru, Džennet se ispunio!'
Reci: "Es-selamu 'ala ehlid-dijari minel-mu'minine vel-muslimine, ve jerhamullahul-mustakdimine minna vel-muste'hirine, ve inna inša Allahu bikum lelahikun - Neka je mir i spas na vjernike muslimane koji su u ovom mezarju! Neka se Allah smiluje onima koji su prije kao i onima koji će poslije u njega doći. I mi ćemo vam se kad Allah htjedne pridružiti!"
"Uzmite od poslova ono što možete podnijeti, tako mi Allaha Uzvišenom Allahu nema dosade dok vama ne dosadi."
Od Ebu Se'da el-Hudrija prenosi se da Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kako da se radujem i uživam, a onaj koji je zadužen za Rog stavio ga je već u usta, nageo čelo i usredotočio sluh u očekivanju da mu se naredi da puhne, pa da puhne?!" Muslimani rekoše: "Šta da kažemo, Allahov Poslaniče?" On kaza: "Recite: 'Dovoljan nam je Allah i On je najbolji zastupnik. Na Allaha se oslanjamo, našeg Gospodara!'" Sufjan, jedan od prenosilaca, prenio je ovaj hadis s dodatkom: "Na Allaha se oslanjamo." (Ovu verziju je zabilježio Tirmizi.)
Prenosi se da je Aiša rekla: “Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je ležao u mojoj kući, otkrivenih butina ili potkoljenica, pa je došao Ebu Bekr, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa ga je on pustio unutra, i dalje ležeći, te je tako razgovarao. Zatim je došao Omer, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak pa je on i njega pustio unutra, ostajući i dalje u ležećem položaju, i tako razgovarao. Potom je došao Osman, radijallahu ‘anhu, i tri puta je tražio dozvolu za ulazak. Božiji Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je tad sjeo i poravnao svoju odjeću.” Muhammed (ibn Ebu Harmele) kaže: “Ne kažem da je se sve to desilo u jednom danu.” Osman je ušao i razgovarao, a kad je izašao, Aiša je rekla: “Kad je došao Ebu Bekr ti mu se nisi posebno obradovao i nisi mu posvetio naročitu pažnju; isto tako i kad je došao Omer, no kad je došao Osman, ti si sjeo i poravnao svoju odjeću?!" “Kako da se ne postidim čovjeka kojeg se i meleci stide!?", odgovorio je on. Bilježi Muslim.
Abdullah b. ez-Zubejra kazuje: "Ljudi su pobjegli od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., toliko da su neki dospjeli do iza sela na obroncima brda prema Medini, a onda su se vratili do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Hanzala b. Ebu Amir sukobio se sa Ebu Sufjanom b. Harbom; kada ga je savladao, to je primijetio Šeddad b. el-Esved te je došao kod njega i udarao ga sabljom dok ga nije ubio, a Hanzala je gotovo uspio ubiti Ebu Sufjana. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Vašeg druga Hanzalu kupaju meleki! Upitajte njegovu ženu u vezi s tim.' Ona je kazala: 'On se odazvao pozivu na borbu iako je bio džunup.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: 'Eto zbog čega su ga kupali meleki.'" (Zabilježio ga je Ibn Hibban.)
Prenosi Ubejj b. Ka'b da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, kazao: "Kada je umro Adem, meleci su ga ogasulili (okupili) vodom neparan broj puta i načinili mjesto u kaburu gdje će biti ukopan, te kazali: 'Ovo je sunnet (praksa) Adem i njegovih sljedbenika.'" Bilježi Hakim u Mustedreku.
Od Ebu Hurejra, r.a., prenosi se da Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Kada nastupi petak, meleki stanu na vrata džemije i zapisuju prve koji dođu, pa zatim one nakon njih. Primjer ranoranioca je kao da je žrtvovao devu, zatim slijedi onaj koji kao da je žrtvovao kravu, pa onda onaj koji kao da je žrtvovao ovna, a onda kokoš i zatim jaje. A kada izađe imam onda zatvore registre i slušaju zikr." (Zabilježio ga je Buhari.)
Od Ebu Seida el-Hudrija prenosi se da je Usejd b. Hudajr noću učio na svom gumnu datula, te se njegov konj uznemirio. I opet kada je učio, on se opet uznemirio. I tako opet. Usejd pripovijeda: "Pobojao sam se da ne zgazi Jahju, te sam otišao do konja, kad gle kao neki oblak iznad moje glave, u vidu svjetiljki penje se uvis, sve dok nije nestao iz moga vidokruga. Poranio sam ujutro Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i kazao mu: 'Allahov Poslaniče, dok sam jučer u pola noći učio na mome gumnu, moj konj se uznemirio. On kaza: 'Uči, Ibn Hudajre!' Učio sam, a konj se uznemirio, opet. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaza: 'Uči, Ibn Hudajre!' Učio sam, a konj se uznemirio, opet. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponovo kaza: 'Uči, Ibn Hudajre!' I otišao sam, a Jahja je bio blizu konja, pa sam se pobojao da ga ne zgazi i vidjeh kao neki oblak iznad moje glave, u vidu svjetiljki penje se uvis, sve dok nije nestao iz moga vidokruga. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao je: 'Bili su to meleki koji su te slušali dok si učio. Da si nastavio učiti, oni bi osvanuli da ih vide ljudi i ne bi se zaklonili od njih.'" (Ovu predaju je zabilježio Muslim.)
Prenosi se od Ibn Abbasa da je rekao: "Kada je bio dan Bitke na Bedru, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, pogledao je u idolopoklonike kojih je bilo hiljadu, a njegovih ashaba samo tri stotine i devetnaest. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, okrenuo se tada prema kibli, ispružio svoje ruke i počeo skrušeno dozivati svoga Gospodara i moliti Ga: “Allahu, daj mi ono što si obećao. Allahu moj, ako ova skupina muslimana bude uništena, Tebe više neće imati ko obožavati na Zemlji!” Neprestano je molio i dozivao svoga Gospodara ispruženih ruku, okrenut prema kibli, toliko da mu je ogrtač spao s ramena. Prišao mu je Ebu Bekr, radijallahu 'anhu, uzeo njegov ogratač i stavio mu ga na ramena. Zagrlio ga je s leđa i rekao mu: “Allahov Poslaniče, dosta ti je obraćanja Gospodaru. On će ispuniti ono što ti je obećao.” Potom je Allah objavio ovaj ajet: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: ‘Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.’ Pa ga je Allah pomogao s melekima.” Ebu Zumejl je rekao: “Kazivao mi je Ibn Abbas, radijallahu 'anhuma, i rekao: ‘Dok je jedan od muslimana tada pomno pratio jednog idolopoklonika, ispred sebe, čuo je udarac biča, a iznad sebe konjanika kako govori: ‘Napred Hajzume!’ Bacio je pogled na idolopoklonika kojeg je pratio i vidio ga kako pada na leđa. Kada je malo bolje pogledao, vidio je da mu je nos razbijen i lice presječeno kao udarcem biča. Sve je pozelenilo. Potom se ensarija uputio Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i ispričao mu šta se desilo. Rekao je: ‘Istinu si rekao.’ To je rezultat pomoći s trećeg neba.’” Tada su pobili sedamdeset idolopoklonika i isto toliko zarobili. Ebu Zumejl nastavlja i kaže: “Ibn Abbas mi je potom rekao: ‘Kada su muslimani zarobili idolopoklonike, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obratio se Ebu Bekru i Omeru, i rekao: ‘Šta smatrate da treba uraditi s ovim zarobljenicima?’ Ebu Bekr je rekao: ‘Allahov Poslaniče, oni su sinovi amidža i rodbine. Smatram da bi od njih trebalo uzeti otkup kako bismo se osnažili protiv nevjernika. Možda ih Allah uputi, pa da prime islam.’ Potom je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao: ‘Šta ti veliš, sine Hattabov’? Rekao je: ‘Ne tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, ja se ne slažem sa onim što predlaže Ebu Bekr. Ja smatram da treba da nam omogućiš, pa da ih pobijemo. Treba da dozvoliš Aliji da ubije Akila. Da meni dozvoliš pa da ubijem tog i tog (svoga zeta). Oni su, zaista, kolovođe kufra.’ Međutim, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naginjao je onome što je rekao Ebu Bekr, a ne onome što je Omer rekao. Kada je osvanulo Omer je došao i zatekao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i Ebu Bekra, kako sjede i plaču. Upitao je: ‘Allahov Poslaniče, reci zbog čega ti i tvoj drug plačete? Pa ako nešto bude za plača, plakat ću i ja, a ako ne, onda ću skupa sa vama plakati, zbog toga što i vi plačete.’ Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: ‘Plačem zbog prijedloga tvojih drugova da prihvate otkup. Pokazana mi je patnja idolopoklonika bliže od onoga stabla, a stablo je bilo blizu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Potom je Allah objavio: ‘Nijednom vjerovjesniku nije dopušteno da drži sužnje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji...’, pa sve do ajeta: ‘Sada jedite ono što ste zaplijenili, kao dopušteno i lijepo’, pa im je Allah tako dozvolio ratni plijen.“ Bilježi Muslim.
Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala: "Nakon što se Vjerovjesnik, s.a.v.s., vratio sa Hendeka, odložio oružje i istuširao, dođe mu Džibril, a.s., i kaza: 'Odložio si oružje! Tako mi Allaha, nismo ga odložili, pođi na njih!' Poslanik reče: 'Kuda da idem?' 'Tamo', reče Džibril, pokazujući na stranu gdje se nalazio Benu Kurejza. I Vjerovjesnik, s.a.v.s., pođe na njih." (Zabilježio ga je Buhari.)
Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "On je taj zbog koga se zatresao Arš i otvorila se nebeska vrata. Njegovu dženazu ispratilo je sedamdeset hiljada meleka, on je jedanput stiješnjen, pa mu je to otklonjeno." (Zabilježio ga je Nesai.)
Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu 'anhuma, koji je izjavio da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Kad se pojavi rub Sunca, ostavite namaz dok Sunce ne odskoči, a kada zađe rub Sunca, ostavite namaz dok ono potpuno ne zađe i nemojte svojim namazom čekati vrijeme izlaska i zalaska Sunca, jer ono izlazi među rogovima šejtanovim." Bilježi Buhari.
Prenosi se od Ebu Hurejrea, radijallahu 'anhu, da je nosio Vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, posudu za abdest i pranje poslije nužde. I tako, dok ga je jednom slijedio s njom, on upita: "Ko je to?" "Ja sam Ebu Hurejre!", odgovorio je. "Daj mi kamenja kojim ću se obrisati poslije nužde; nemoj mi donositi kost niti balegu." Donio mu je kamenje u rubovima svoje odjeće i ostavio ga pored njega. Udaljio se dok on nije završio, a onda su krenuli zajedno, pa ga je upitao: "A šta je s košću i balegom?" "To dvoje je", reče Poslanik, "hrana džina. Došli su mi (jednom prilikom) izaslanici džina Nasibina - a to su dobri džini - i zatražili mi nafaku. Molio sam Allaha za njih: kada god prođu pored kosti ili balege, da nađu na tome hranu." Bilježi Buhari.
Prenosi se da je Sa'd b. Ebi Vekkas, radijallahu 'anhu, kazao: "Omer je zatražio dozvolu da uđe kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a kod njega (su bile) neke žene iz plemena Kurejš. Razgovarale su s njim i tražile od njega mnoge odgovore. Glasovi su im bili povišeni. Pošto je Omer zatražio dozvolu za ulazak, one su ustale i požurile da se pokriju. Potom mu je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dozvolio (i on je ušao). Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nasmiješio se, a Omer reče: ‘Allahov Poslaniče, neka ti Allah uvijek da radost.’ ‘Začudio sam se ovima što su bile kod mene. Kad su čule tvoj glas, požurile su da se zastru.’ ‘Allahov Poslaniče, ti si bio preči da one osjete strahopoštovanje prema tebi.’, reče Omer, a potom uzviknu: ‘O, neprijateljice samih sebe, zar se bojite mene, a ne bojite se Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem?’ ‘Da, ti si grub za razliku od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.’ ‘Tako mi Onog u Čijoj je Ruci moja duša’ - reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem – ‘šejtan te nije nikada sreo, idući nekim putem, a da nije pošao mimo tvog puta.’” Bilježi Buhari.
Prenosi se od Amira eš-Ša'bija da je rekao: “Pitao sam Alkamu: ‘Da li je Ibn Mesud bio u društvu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u ‘noći džina’?’ Alkame je odgovorio: ‘Ja sam pitao Ibn Mesuda: ‘Da li je iko od vas bio u društvu Allahovog Poslanika u ‘noći džina’? ‘Nije, ‘ali smo te noći bili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa smo ga izgubili iz vidokruga. Tražili smo ga po dolinama i jarugama i rekli: ‘Džini su ga odnijeli ili je ubijen na prepad!’ Zakonačili smo u najgoroj noći u kojoj neko od ljudi može zakonačiti. Kada smo dočekali jutro, on dođe iz pravca brda Hira pa mu rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, izgubili smo te pa smo te tražili i nismo te našli pa smo proveli najgoru noć koju ljudi mogu provesti.’, a on reče: ‘Pozvao me je jedan džinski domaćin pa sam otišao sa njim da im učim Kur'an.’ ‘Onda nas je odveo pa nam pokazao njihove tragove i tragove njihove vatre. Oni su ga pitali za svoju hranu pa im je odgovorio: ‘Za vas je svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime. Kad vam padne u šake, na njoj ćete naći obilje mesa. A svaka balega je hrana vašim životinjama.’ Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: ‘Sa ovim dvjema stvarima nemojte se potirati poslije obavljene nužde jer je to hrana vaše braće džina-vjernika!’" Bilježi Buhari.
Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Doista, Iblis postavi svoje prijestolje iznad vode, a onda šalje svoje vojske, najodabraniji kod njega su oni koji izazovu najveću smutnju. Jedan od njih dođe i kaže: 'Učinio sam to i to', a on mu odvrati: 'Ništa značajno nisi učinio.' Zatim dođe drugi pa izvijesti: 'Nisam tog čovjeka ostavio na miru sve dok ga nisam rastavio od žene.' Toga on sebi približi govoreći mu: 'Da, ti si ispunio moje nade.'" (Zabilježio ga je Muslim.)
Od Aiše, r.a., prenosi se da je kazala: "Neki čovjek kojeg su znali pod imenom Lubejd b. el-E'asam, iz plemena Benu Ruzejk opsihri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tako da se Allahovom Poslaniku činilo da je nešto uradio iako to nije učinio sve dok jednog dana ili jedne noći kada je bio kod mene ne posveti se dugom dovljenju i molitvi nakon koje kaza: 'Aiša, jesi li primijetila da mi je Uzvišeni Allah odgovorio na ono što sam od Njega tražio. Došla su mi dva čovjeka, jedan sjede kod mog uzglavlja, a drugi kod mojih nogu. Onda jedan kaza drugome: 'Od čega boluje ovaj čovjek?' Taj reče: 'Opsihren je.' Jedan upita: 'Ko ga je opsihrio?' Drugi reče: 'Lebid b. el-E'asam.' Ovaj upita: 'Pomoću čega?' Na to će drugi: 'Pomoću češlja i dlake te osušene kore muškog palminog cvijeta.' Ovaj upita: 'A gdje je sihr?' Drugi reče: 'U bunaru Zervan.' Otišao je tamo Allahov Poslanik, s.a.v.s., sa grupom ashaba, a kada se vratio kaza: 'Aiša, kao da mu je voda boje kne i kao da su vrhovi njegovih palmi šejtanske glave.' Ja rekoh: 'Zar ga nisi izvadio?' On kaza: 'Allah me je izliječio, pa nisam želio da ljudima u vezi s tim priređujem zlo.' I naredio je da se bunar zatrpa." (Hadis je zabilježio Buhari.)
“Kad čovjek prouči ajet sedžde i učini sedždu, šejtan ode od njega plačući i govoreći: ‘Teško meni! Čovjeku je naređeno da čini sedždu, on je čini, i ući će u džennet. I meni je naređeno da učinim sedždu, no ja sam to odbio, i meni pripada Vatra.’”
Vrijeme podneva je kada Sunce krene prema zapadu (sa zenita) i sjena čovjeka dostiže dužinu samog čovjeka, dok ne nastupi ikindija. A vrijeme ikindije je do vremena kada Sunce požuti. Vrijeme akšama je do iščeznuća crvenila. Vrijeme jacije do pola noći. Vrijeme sabah-namaza je od pojave zore dok ne izađe Sunce.
Zejd b. Sabit Ensari, radijallahu 'anhu, jedan od onih koji su pisali Objavu, rekao je: "Ebu Bekr mi je poslao vijest o pogibiji učesnika u bici na Jemami. Kod njega je bio Omer, koji mu je došao i rekao: 'Ubijanje se rasplamsalo na dan Jemame, pa se bojim da hafizi ne izginu na drugim mjestima i da se tako ne izgubi dosta Kur'ana, osim ako ga sakupite. Ja smatram da bi bilo dobro da sakupiš Kur'an.' 'Kako da uradim nešto što nije uradio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem?', reče Ebu Bekr, a on odgovori: 'To je, tako mi Allaha, dobro djelo!' 'Nije me prestao podsjećati na to sve dok mi Allah nije omilio da to uradim. Došao sam do spoznaje kakva je bila i Omerova.'” Zejd b. Sabit je govorio, a Omer je sjedio kod njega i nije pričao. “Ti si mlad i razuman”, reče mu Ebu Bekr, “mi ti vjerujemo, ti si pisao Objavu Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Traži Kur'an i sakupi ga!” “Tako mi Allaha”, kaže Zejd b. Sabit, “da mi je stavljeno u dužnost da prenesem jedno brdo, bilo bi mi lakše od zapovijedi koju mi je izdao - da sakupim Kur'an. Upitao sam: 'Kako ćete raditi nešto što nije uradio Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem?' 'Ovo je, tako mi Allaha, veliko dobro!', reče Ebu Bekr. Ja sam to pokušavao izbjeći sve dok Allah nije omilio i meni ono što je omilio Ebu Bekru i Omeru. Krenuo sam u sakupljanje Kur'ana s parčadi kože i tkanine, s kostiju plećki, s palminog lišća i iz pamćenja ljudi. Tako sam kod ensarije Huzejme našao dva ajeta iz sure Et-Tevba koja nisam našao ni kod koga drugog: 'Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti ... ', do kraja ovog i sljedećeg ajeta. Listovi na kojima je sakupljen Kur'an bili su kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, zatim kod Omera dok i njemu Allah nije dao smrt, a potom kod Hafse, kćerke Omerove.'” Hadis bilježi Buhari.
Prenosi se od lbn Šihaba da mu je Enes b. Malik kazivao: "Nakon što je Huzejfe b. Jeman učestvovao zajedno s muslimanima Šama i Iraka u osvajanju Armenije i Azerbejdžana, bio je zaprepašten njihovim razilaženjem u učenju Kur'ana, te je došao Osmanu, radijallahu 'anhu, i rekao: 'Zapovjedniče pravovjernih, preduhitri ovaj ummet prije nego što se raziđe u vezi s Knjigom, kao što su se razišli židovi i kršćani!' Osman je, nakon toga, zatražio od Hafse: ‘Pošalji nam stranice mushafa da ih prepišemo u mushaf, potom ćemo ti ih vratiti. Hafsa ih je poslala Osmanu, a on je naredio Zejdu b. Sabitu, Abdulahu b. Zubejru, Seidu b. ‘Asu i Abdur-Rahmanu b. Harisu b. Hišamu da ih prepišu i sačine nove primjerke mushafa. Trojici Kurejševića Osman je kazao: 'Ako se u nečemu iz Kur'ana raziđete sa Zejdom b. Sabitom, onda to napišite na narječju Kurejša, jer je Kur'an na njihovom narječju objavljen!' Oni su tako i učinili. Kada su prepisali taj i sačinili nove primjerke mushafa, Osman je stranice prvog mushafa vratio Hafsi, a u svako je područje poslao po jedan novoprepisani primjerak. Naredio je, nakon toga, da se, izuzev tih napisanih, sve druge stranice i primjerci spale." Bilježi Buhari.
"Sunnet je da mujezin nakon što na sabahskom ezanu kaže: 'Hajje alel-felah', kaže: 'Es-salatu hajrun minen-nevm' ('Namaz je bolji od spavanja!')."
"Bio sam prisutan kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao Bajram prije nego što je održao hutbu, i to bez ezana i ikameta. Zatim je, nakon što je klanjao bajram namaz, ustao naslanjajući se na Bilala, održao hutbu, naredio ljudima da budu bogobojazni, podstakao ih na pokornost, opomenuo ih, a zatim otišao ženama i uputio im nekoliko savjeta..."
"Bili smo jedne mrkle noći na putovanju sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, i nismo mogli da znamo gdje je pravac kible, te smo klanjali onako kako je ko bio okrenut. Kada je svanulo, spomenuli smo to Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je objavljeno: 'Gdje god da se okrenete, tamo je Allahova strana.'" (El-Bekare, 115.)
"Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjaše (nafile) na svojoj devi onako kako bi se ona okretala, a kada bi htio klanjati obligatni namaz (farz), sišao bi s nje i okrenuo se prema Ka'bi."
Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putujući, htio klanjati dobrovoljni namaz, okrenuo bi jahalicu prema kibli i izgovorio početni tekbir, a onda bi nastavio klanjati okrenut tamo gdje je okrenuta njegova jahalica.
"Vidio sam Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako ljudima predvodi namaz, a Umama bint Ebil-'As, kćerka Zejnebina, a unuka Poslanikova, na njegovim ramenima. Kada bi učinio ruku' spustio bi je, a kada bi se vratio sa sedžde, ponovo bi je stavio."
Prenosi se od Omera b. Hattaba kako kazuje: "Čuo sam Hišama b. Hakima kako još za života Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, uči suru El-Furkan. Slušao sam njegovo učenje i ustanovio da on uči na više načina, onako kako me nije poučio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bio sam gotovo skočio na njega u namazu, ali sam se strpio dok nije selam predao. Tada sam ga uhvatio za ogrtač i upitao: 'Ko te je naučio da ovu suru učiš ovako kako sam čuo?' 'Naučio me je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem!', odgovorio je. 'Lažeš! Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, doista me je poučio drugačije nego što si je ti proučio!', rekoh mu. Potom sam krenuo sa njim vodeći ga Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i rekao mu: 'Čuo sam ovoga kako uči suru El-Furkan na različite načine, onako kako me ti nisi učio!' 'Pusti ga.', reče Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, dodavši: 'Uči, Hišame.' On je učio onim kiraetom kojim sam ga čuo da uči, a onda je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: 'Tako je objavljen!' Potom je dodao: 'Uči, Omere!' Učio sam mu onako kako me je on naučio, te Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, reče: 'Tako je objavljen! Doista je ovaj Kur'an objavljen na sedam harfova, pa ga učite kako vam je lakše!'" Bilježi Buhari.
Od Abdulaziza b. Rufeja prenosi se da je kazao: "Ušli smo ja i Šeddad b. Ma'kil kod Ibn Abbasa, r.a., pa mu je Šeddad b. Ma'kil rekao: 'Je li Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio iza sebe nešto?' On kaza: 'Nije ostavio ništa osim ono što je između dvije korice Mushafa.' Ušli smo i kod Muhammeda b. el-Hanefijja, pitajući ga to, a on je kazao: 'Nije ostavio ništa osim ono što je između dvije korice Mushafa.'" (Zabilježio ga je Buhari.)
Prenosi se Aiša, radijallahu 'anha, da je Haris b. Hišam, radijallahu 'anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kako tebi dolazi Objava?” Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, odgovori: "Ponekad mi dolazi poput zvuka zvona. To mi je najteži način Objave, i kada se prekine, ja bih potpuno upamtio ono što mi je (Džibril) kazao. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio šta mi kaže." Aiša, radijallahu 'anha, kaže: "Vidjela sam ga kako mu stiže Objava jednog veoma hladnog dana, i kada presta, čelo mu, uistinu, još kiptaše znojem." Bilježi Buhari.
Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: "Nemojte pisati od mene, a ko je zapisao od mene nešto što nije Kur'an neka to pobriše. Pripovijedajte od mene i to ne smeta, a ko slaže na mene neka sebi pripremi mjesto u Vatri."
Od Ibn Abbasa prenosi se da je u vezi s riječima Uzvišenog Allaha: "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio" (el-Kijama, 16) rekao: "Allahov se Poslanik, s.a.v.s., prilikom objave Kur'ana suočavao sa teškoćom i pokretao je svoje usne. I ja ih evo pokrećem kao što ih je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokretao. Pa je Uzvišeni Allah objavio: 'Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao' (el-Kijama, 16, 17), a to znači: On ga je sakupio u tvojim prsima pa ga uči. 'A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo', (el-Kijama, 18), a to znači: slušaj ga i pažljivo prati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada mu dođe Džibril, pažljivo je slušao učenje Kur'ana, a kada bi on otišao, učio je onako kako ga je Džibril poučio." (Predaju je zabilježio Buhari.)
“Učite Kur’an jer će se on na Sudnjem danu pojaviti kao zagovornik onima koji su ga učili!"
“Je li vam naređeno i je li vaša zadaća da kur’anske ajete suprotstavljate jedne drugima? Prijašnji su narodi nastradali upravo zbog toga što vi sad činite! Vi za tim nemate nikakve potrebe. Nego, izvršavajte vjerske naredbe, a sustežite se od vjerskih zabrana.”
“Bojim se da će mom umetu nauditi dvije kategorije ljudi: oni što se (neiskreno) vezuju za Kur'an i oni što se vezuju za mlijeko. Kad je riječ o prvoj kategoriji, to su oni koji će iz gradova odlaziti u periferiju, slijediti strasti i izostavljati namaz. A kad se radi o drugoj kategoriji, to su dvoličnjaci koji će učiti Kur’an i pomoću njega pobijati stav vjernika.”
“Neki čovjek upita Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, je li Adem bio vjerovjesnik?’ ‘Da, bio je vjerovjesnik’, odgovori Poslanik. Čovjek upita: ‘Koliko je bilo generacija između Adema i Nuha?’ ‘Deset’, Poslanik odgovori. ‘A koliko je generacija bilo između Nuha i Ibrahima?’, opet će čovjek. Na to Resulullah kaza: ‘Također deset generacija.’ Taj čovjek naposlijetku upita: ‘Božiji Poslaniče, koliko je bilo poslanika?’ ‘Tri stotine i petnaest’, Vjerovjesnik odgovori.”
“Allah je od Ismailova potomstva odabrao Kinanu. Od Kinane je odabrao pleme Kurejš. Od plemena Kurejš odabrao je Hašimovu porodicu. Od te porodice mene je odabrao. Ja sam, eto, prvak svih ljudi, ne hvaleći se, prvi sam ko će ustati iz kabura, prvi ko će se zauzeti i prvi čije će zauzimanje biti primljeno.”
Obavljali smo namaz a ispred nas su prolazile životinje. Spomenuli smo to Allahovu Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, i on nam je kazao: “Ako ispred sebe stavite nešto poput zadnjeg dijela sedla, tada vam neće naštetiti ukoliko nešto prođe ispred vas!”
Zatim se Hassan okrenuo Ebu Hurejri i rekao: 'Zaklinjem te Allahom, jesi li čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: 'Odgovori idolopoklonicima umjesto mene. Allahu, pomozi ga časnim Džibrilom!' 'Da, Allaha mi', reče Ebu Hurejra.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: „Ako vidite da se neko bavi kupoprodajom u džamiji, recite: 'Allah ti ne dao za zaradiš.' Ako čujete nekoga u džamiji da se raspituje za izgubljenu životinju (stvar), recite mu: 'Allah ti je ne vratio.'"
"Sa'd je ranjen u Bici protiv saveznika, pogodio ga je jedan Kurejšija koji se zvao Hibban b. Arika, odnosno Hibban b. Kajs, a vodi porijeklo od Beni Me'is b. Amira b. Luejja. Pogodio ga je baš u središnju venu na ruci, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio šator u džamiji kako bi ga često posjećivao..."
"Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: 'Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ljudi ne budu hvalisali mesdžidima.'"
"Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, kako uči (suru) Et-Tur na akšam namazu. Kada je stigao do ajeta: 'Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju! Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili: zar su oni vladatelji?!' - skoro da mi je srce iskočilo."
"O vjernici, od vijesti poslanstva ostali su samo istiniti snovi koje musliman usnije ili neko za njega usnije. Zabranjeno mi je da (Kur'an) učim na ruku'u i na sedždi. Na ruku'u veličajte Gospodara, a na sedždi što više učite dove, jer je to pogodan trenutak da vam bude uslišano."
...a zatim nam reče da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio kunut-dovu poslije rukua jedan mjesec i proklinjao nastambe iz plemena Sulejm. Enes je rekao: 'Poslanik je poslao četrdeset ili sedamdeset učača (nije siguran koji je od ta dva broja tačan) nekim idolopoklonicima, pa su ih ovi presreli i poubijali. A između njih i Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je mirovni ugovor, i ja ga nisam vidio da se i na koga toliko naljutio koliko na njih.'"
„Rekao sam svome ocu: 'Babo, ti si klanjao iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra, Omera, Osmana, i iza Alije ovdje u Kufi oko pet godina. Da li su oni učili kunut-dovu na sabahu?' Rekao je: 'Sinko, to novotarija.'"
"Kada bi Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, sjeo na tešehhud, stavio bi desnu šaku na desno stegno, a lijevu na lijevo stegno, a kažiprst bi ispružio, dok bi vrh palca spojio sa vrhom srednjeg prsta (u obliku kruga), a lijevom šakom bi prihvatio koljeno."
Jezid b. Esved, radijallahu anhu, kazuje da je jednom prilikom obavio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, sabah-namaz i da su ljudi nakon namaza skočili kako bi Poslanikovom rukom potrali svoja lica. “I ja uzeh njegovu ruku te potrah po svom licu: ustanovio sam da je bila hladnija od snijega i da je ljepše mirisala od miska”, govorio je Jezid.
“‘Allahov Poslaniče, ovog mog sestrića boli!’ Poslanik me pomilovao po glavi i zamolio Allaha da me blagoslovi. Nakon toga uzeo je abdest, pa sam popio dio vode kojom je uzeo abdest. Utom sam stao iza njegovih leđa i vidio poslanički pečat između njegovih plećki. Izgledao je poput golubijeg jajeta.”